Glazbeno-molitvena večer promišljanja Kristove muke pod nazivom "Tenebrae" održana je drugu godinu zaredom na Veliki petak u varaždinskoj katedrali. Inicijator i organizator ovih, nadamo se nadalje i tradicionalnih prigodnih promišljanja, je Komorni vokalni ansambl Donum pod vodstvom katedralnog orguljaša mo. Višeslava Jaklina. Uz KVA Donum u realizaciji su sudjelovali i vlč. lic. bibl. theol. Lovro Biškup (molitve i razmatranje) te g. Leon Žganec-Brajša (čitanja).

Koncept večeri u osnovi je baziran na officium tenebrarum, drevnom obredu koji se prakticirao u Velikom tjednu, a koji je na poseban način u fokus promišljanja stavljao Kristovu muku i čovjekov, tj. grešnikov položaj u odnosu na taj najviši i neprocjenjivi dar Križa spasenja. Svojevrstan je to meditativni hod uz Isusa u njegovim posljednjim danima i trenucima ovdje na zemlji, pa je i naglasak čitave večeri bio upravo na tom, meditativno-molitvenom aspektu, kako i čitanih, tako i pjevanih brojeva.
Večer se sastojala od osam cjelina - uvoda i sedam razmatranja. Uvod se sastojao od dva pjevana broja i uvodnog promišljanja, dok je svaka od sedam razmatranja bilo u formi svetopisamsko čitanje - pjevani motet - zaključna molitva. Svako od razmatranja bilo je "tematski" povezano, najčešće uz čitanje iz Svetoga pisma, čineći tako sveukupno osam cjelina koje su okupljenu zajednicu sve dublje uvodile u otajstva Velikoga petka i duboku kontemplaciju. 
Da bi kontemplativni ugođaj bio potpuniji, a i da bi se okupljene "lišilo svih osjetila" osim onog sluha, katedrala je bila u potpunome mraku izuzev sedam svijeća ispred oltara iznad kojih je stajao Križ kao simbol i fokus promišljanja Velikoga petka. Nakon svakog od sedam razmatranja gasila se po jedna svijeća ostavljajući okupljene u potpunu mraku (tenebrae) simbolizirajući Kristovu smrt, na što se nadovezao strepitus (buka, potres) kao simbol potresa koji je nastupio nakon što je Isus izdahnuo na križu. Iz te buke katedralom se pronijelo čuveno uglazbljenje 51. psalma Gregorija Allegrija "Miserere mei, Deus", kao univerzalni grešnikov vapaj za smilovanjem Božjim.

Čitanja za ovogodišnje Tenebrae odabrao je vlč. Lovro Biškup, koji je ujedno i napisao prigodne molitve za svako od razmatranja. Za razliku od prošle godine kada su među čitanjima prevladavali novozavjetni (evanđeoski) izvještaji o Kristovoj muci, vlč Biškup ove se godine više okrenuo Staromu zavjetu te nam prikazao kako se starozavjetni tekstovi mogu tumačiti u pasionskomu kontekstu. Čitanja je kazivao g. Leon Žganec-Brajša. Glazbeni brojevi odabrani su mahom iz renesansne literature, poglavito Responsoria Tenebrarum T. L. da Victorije, a jedini "uklon" u noviji glazbeni izričaj bio je harmonijski izrazito bogat Brucknerov motet "Vexilla Regis".

Večer je završena u tišini, bez pljeska, mirnim razlazom okupljenih u sabranosti i molitvi, prebirući u sebi i upijajući ono što je bilo izneseno kroz glazbu i tekstove.

Brojnu zajednicu vjernika okupljenu na ovoj glazbeno-molitvenoj večeri predvodio je varaždinski biskup mons. Bože Radoš, koji je pohvalio ovakav koncept i naznačio njegovu važnost u produbljivanju shvaćanja i promišljanja, kako vlastite nutrine, tako i najvećih otajstava vjere koja slavimo u Vazmenom trodnevlju.

Valja spomenuti i kako je dinamici večeri, uz ceremonijalno gašenje svijeća i odvijanje programa u mraku, pridonijelo i to što je ansambl pjevao s kora, dok su molitve i čitanja bili kazivani s ambona.

Detalje o programu, kao i tekstove čitanja, molitvi i moteta pogledajte u programskoj knjižici.

Zaključna molitva:
Gospodine, 
kada bih trebao izabrati 
relikviju Tvoje muke,
izabrao bih
onu posudu punu prljave vode
kojom si oprao noge svojih učenika.
Prošao bih svijetom
i pred svačijim bih se nogama opasao ubrusom,
kleknuo
i ne bih podizao oči iznad koljena
da ne bih mogao razlikovati
neprijatelja od prijatelja.
I prao bih noge
skitnici, bezbožniku, ovisniku, zatvoreniku, ubojici,
onome tko me više ne pozdravlja,
onome za koga čak ni ne molim,
onome koji me progoni;
u tišini,
sve dotle dok u mojoj,
Tvoju ne osjeti ljubav.
Amen.

 

---