U prostorima gdje djelujete kao crkveni glazbenik postoji posebna soba za uvježbavanje pjevanja i druženje kroz glazbu zvana pjevačnica. Možda nemate pjevačnicu pa se družite na ugodnih 18 stupnjeva pokraj orgulja u pjevalištu Vaše župne crkve... Cijeli jedan zid pjevačnice ili posebnu prostoriju zauzima ormar u kojem pohranjujete sve notne primjerke koje zbor koristi. Taj ormar predstavlja notni arhiv i lako se ondje snalazite, jer je sve posloženo po abecednom redu, ili prema tijeku liturgijske godine i pjevanim dijelovima mise (A to se na svečanoj misi ne pjeva?). Kroz liturgijsku godinu pokušavate pravilnim odabirom skladbi pratiti sva liturgijska događanja, svetkovine, blagdane, slavlja, spomendane, duhovne obnove, pobožnosti, prigodne koncerte...Uvijek se veselite novim psalamskim antifonama koje ćete tek nakon tri godine ponovno zapjevati. Raduje Vas i što članovi zbora žele naučiti nešto novo. Smišljate, tražite, dopušteno užurbano fotokopirate, slažete godišnje i trogodišnje glazbene planove. Proučavate mnogo partitura, skladbe prilagođujete, ponovno harmonizirate, raspisujete, obrađujete. Može se dogoditi da potaknuti snažnom inspiracijom od silnih nota ne možete ni zaspati pa ponovno pjevate, okrećete partituru u glavi, smišljate dinamiku ili uz pomoć Creatora Spiritusa stvarate nešto sasvim novo.

Svatko je kroz pjevanje pozvan udahnuti skladbi novi duh, dati joj novi oblik, novi izričaj. Vaši pjevači vjerojatno su toga svjesni, jer vidljivo je po njihovim redovitim dolascima na probe koliko im je stalo da što ljepše i točnije shvate i interpretiraju i najmanju rečenicu ili motiv pojedine skladbe. Vi zato uvijek savjesno pristupate odgovornom zadatku učenja novih kompozicija.

Prije nego li krenete učiti novu skladbu, pažljivo proučavate sve glazbene elemente i ocjenjujete mogu li Vaši pjevači otpjevati određene tonove i skokove. Danima promatrate, analizirate melodijska i dinamička kretanja svake dionice, pripremate se i tek kada znate što želite postići, predstavljate novu skladbu zboru. Uvijek na probu donosite čitko ispisane partiture koje Vam omogućuju nesmetani početak i brže svladavanje zadanoga, zbog razumljivog notnog i slogovnog teksta. Sami pjevate određene dionice prema glazbenim frazama, a pjevači imitirajući Vas brzo uče i osjećaju zadovoljstvo zbog napretka. Odmah tražite lijepo oblikovane i izgovorene riječi upozoravajući i na dinamičke oznake, prevađajući ako je potrebno, što znači piano i kako se pjeva forte...Dok probate sa sopranima, ostali ne pričaju, nego pokušavaju pratiti svoju dionicu, pjevajući u sebi ili prateći tekst. Kada objašnjavate, uvijek se obraćate svima (tako nećete morati ponavljati neke stvari u nedogled..) i nakon pročitana četiri takta, odmah spajate dio po dio skladbe u četvero, osmero ili mnogoglasje. Ako broj dionica prelazi onaj zapisan u partituri, upozorite zanesene umjetnike koji su počeli skladati te ponovite dionicu s navedenom grupom pjevača ili njih nekoliko koji sjede u trećem redu. Skratite kasnije moguće nepopravljive zabune.

Svaku novu skladbu, bez obzira koliko ona glazbeno zahtjevna bila, potrebno je zboru pravilno predstaviti i zainteresirati svakog pojedinca da o njoj razmišlja, uloži trud u njenu realizaciju te navijesti Riječ pjevajući.