Radite kao crkveni glazbenik na župi gdje se pjeva otprilike 30 pjesama za vrijeme kroz godinu, 10 pjesama za došašće, 11 korizmenih pjesama, 10 uskrsnih, 7 različitih antifona za psalme, 25 marijanskih pjesama, dvije aleluje i jedna (nećemo navesti koja) pučka misa. Iz dana u dan pokušavate što raznolikije cirkulirati zatečeni repertoar, ubacujući pri sviranju nove harmonizacije i međuigre, pjevajući sve strofe spomenutih pjesama i, na još samo Vama poznat način, animirate svakodnevne revne vjernike koji od srca i s ljubavlju pjevanjem sudjeluju pjesmom i molitvom u euharistijskom slavlju.

Probe zbora već se mogu nazvati ozbiljnima. Pjevači polako kroz svladane retke nekoliko harmonijskih sklopova počinju istinski muzicirati i uživati u pjevanju. Živjelo višeglasje! Vidite zadovoljstvo i ljude koji žele svoje umijeće pokazati pred ostalim pukom. Zašto ne? Nakon tolikog truda, neka otpjevaju barem jednu višeglasnu skladbu na nedjeljnom slavlju. Polako raste glad za novim skladbama, ali raste glad i za višeglasnim pjevanjem. Zašto ne? Nakon nekoliko mjeseci rada sa zborom, stvorio se lijep broj uvježbanih višeglasnih skladbi. Sada biste mogli otpjevati i cijelu misu (od ulazne do izlazne pjesme) samo kao zbor. No, tako ne postupate nikada. Zašto ne? Zato što bi učestalim prakticiranjem samo zbornog pjevanja vjerojatno izazvali sveopću katastrofu očitovanu kroz pasivnost čitave zajednice vjernika. Želite li to učiniti? Vi nikako, ali iz zbora stižu komentari kako im se ne sviđa što na misi pjevaju samo jednu ili dvije skladbe, a ostalo su sve pučke pjesme. To mogu pjevati i bez proba. Zašto se onda toliko trude?

Provedite im kroz misli istinitu činjenicu da je najteže pjevati jednoglasno, razgovijetno i tiho. Kako bi potvrdili ovo pravilo, odaberite jednu pučku pričesnu pjesmu i učinite s njima jednoglasnu prekrasnu skladbu (što zapravo i svaka pučka pjesma pjevana na misi zaslužuje).

Prvenstveni zadatak svakog crkvenog zbora je predvođenje liturgijskog pjevanja. Ako zbor skladno i razgovijetno pjeva pučku pjesmu, uključujući tekstovne i glazbene interpretacijske elemente, a puk pred sobom ima note i tekst, neće li zanosna jednoglasna pjesma potaknuti i ostale na pjevanje i sudjelovanje? Ako zbor skladno i razgovijetno pjeva višeglasnu skladbu, a puk zbog lijepe izvedbe uživa u skladu glasova, boja i tonova zaneseno osluškujući, skladba tada postaje molitva cijele prisutne zajednice. Pronađite pravi omjer jednoglasnih i višeglasnih skladbi, uključite svoju kreativnost u odabir svih glazbenih mogućnosti (kad ste posljednji put responzorijalno pjevali darovnu pjesmu?), zbor neka nauči i koju novu pučku jednoglasnu pjesmu i neka je više puta kroz nekoliko mjeseci otpjeva, a puk će je, ako je dobra, točno naučena, lijepo otpjevana, jednog dana prihvatiti. Vi ćete biti sretni što cijela zajednica vjernika sudjeluje i što se konačno počelo događati i nešto novo, a na kraju kada dođe vrijeme žetve, gore spomenute brojke možda ustostruče broj. Tko zna...