Glazbeno-molitvena večer promišljanja muke Kristove pod nazivom Tenebrae održana je po treći puta u varaždinskoj katedrali na Veliki petak na inicijativu i u organizaciji Komornog vokalnog ansambla Donum uz potporu Ureda za crkvenu glazbu Varaždinske biskupije, pod vodstvom katedralnog orguljaša mo. Višeslava Jaklina. Uz KVA Donum, u realizaciji su sudjelovali i vlč. lic. bibl. theol. Lovro Biškup (molitve i razmatranja) te g. Leon Žganec Brajša (narator).

Koncept večeri baziran je na officium tenebrarum (služba sjenâ), drevnom obredu koji se prakticira(o) u Velikom tjednu, a koji je na poseban način u središte promišljanja stavljao Kristovu muku i čovjekov, tj. grešnikov položaj u odnosu na taj najviši i neprocjenjivi dar Križa spasenja. Svojevrstan je to i meditativni hod uz Isusa u njegovim posljednjim trenucima ovdje na zemlji, pa je i naglasak čitave večeri bio upravo na tom meditativno-molitvenom aspektu, kako čitanih, tako i pjevanih brojeva.

Večer se, kao i prethodnih godina, sastojala od osam cjelima - uvoda i sedam razmatranja. Uvod se sastojao od dva pjevana broja i uvodnog promišljanja, dok je svako od sedam razmatranja bilo u formi svetopisamsko čitanje-pjevani motet-zaključna molitva. Da bi kontemplativni ugođaj bio potpuniji, a i da bi se okupljene "lišilo svih osjetila" osim onog sluha, katedrala je bila u potpunome mraku izuzev sedam svijeća ispred oltara iznad kojih je stajao Križ kao simbol i središte promišljanja Velikoga petka. Nakon svakog od sedam razmatranja gasila se po jedna svijeća ostavljajući na kraju okupljene u potpunu mraku (tenebrae) simbolizirajući Kristovu smrt, na što se nadovezao strepitus (buka, potres) kao simbol potresa koji je nastupio nakon što je Isus izdahnuo na križu. Iz te buke katedralom se pronijelo čuveno uglazbljenje 51. psalma iz pera Gregorija Allegrija "Miserere mei, Deus", kao univerzalni grešnikov vapaj za smilovanjem Božjim.

Čitanja za ovogodišnje "Tenebrae" ponovno je odabrao vlč. Lovro Biškup, koji je ujedno napisao i prigodne molitve za svako od razmatranja. Čitanja je kazivao g. Leon Žganec-Brajša. Glazbeni brojevi obuhvaćali su širok spektar glazbeno-povijesnih epoha, od gregorijanskog korala, preko renesanse, pa sve do suvremenih autora, donoseći pravi kaleidoskop pasionskih nadahnuća.
Večer je završila u tišini, bez pljeska, mirnim razlazom okupljenih u sabranosti i molitvi, prebirući u sebi i upijajući ono što je bilo izneseno kroz glazbu i tekstove.

Zajednicu vjernika koja se u lijepom broju okupila na ovoj glazbeno-molitvenoj večeri predvodio je varaždinski biskup mons. Bože Radoš, koji je pohvalio ovakav koncept i naznačio njegovu važnost u produbljivanju shvaćanja i promišljanja, kako vlastite nutrine, tako i najvećih otajstava vjere koja slavimo u Vazmenom trodnevlju.

Valja spomenuti i kako je dinamici večeri, uz "ceremonijalno" gašenje svijeća i odvijanje programa u mraku, pridonijelo i to što je ansambl pjevao s kora, dok su molitve i čitanja bili kazivani s ambona.

Detalje o programu, kao i tekstove čitanja, molitvi i moteta pogledajte u programskoj knjižici.


Iz jednoga od razmatranja:

Tko si Ti, blaga svjetlosti?
Tko si Ti, koja rasvjetljuješ tamu moga srca?
Tko si Ti, koja me obuhvaćaš, ispunjaš, moje biće prožimaš?
Ti bliža meni od mene sama,
a ipak nedostupna i neusporediva; ona iz koje sve izvire.
U Getsemanskom času Ti si se za me krvlju znojila,
rimskim bičem si se sva izranila,
trnjem se okrunila,
na drvu križa raspela,
o Gospodine moj,
moja vječna Ljubavi.
Amen.

 

---