Prenijeto iz Jutarnjeg lista. Piše: Branimir Pofuk

Dekor jedne od najsvečanijih varaždinskih večeri u godini bio je uobičajen: špalir od djevojaka u krinolinama i momaka u povijesnim uniformama, uskomešano središte grada i na kraju raskošan vatromet.

Na otvorenju jubilarnog 40. festivala neuobičajen je bio tek izostanak visokih državnih dužnosnika i njihovih izaslanika, ali bili su sasvim dovoljni i govori gradonačelnika Čehoka i Bernada Fischera, veleposlanika ovogodišnje zemlje partnera Njemačke.

Svestrani kapelmajstor

A onda ono najvrednije. U Varaždinu vrhunska glazba gostuje, ali tamo i stanuje, zahvaljujući izvrsnoj glazbenoj školi, kao i oduševljenim amaterima.

Takvi su i pjevači katedralnog zbora Chorus Angelicus. Pod vodstvom svestranog kapelmajstora Anđelka Igreca hrabro su se upustili u izvedbu jedne od najzahtjevnijih i najtežih baroknih zborskih partitura: himničkom uglazbljenju psalma "Dixit Dominus" Georga Friedricha HA¤ndela.

Premda su se i solisti Ivana Lazar, Ana Lice, Sofija Cingula, Ladislav Vrgoč i Armando Puklavec u prosjeku dobro nosili sa zahtjevnim dionicama, zbor je najviše pridonio svečanosti.

Majstor na blokflauti

Živahnim muziciranjem u baroknom (a i rokoko) ritmu i stilu pratio ih je ansambl MŽnchenske dvorske kapele. Nijemci su odsvirali i lijepu orkestralnu uvertiru: najprije Treću hamburšku simfoniju u C-duru Bachova sina Carla Philippa Emanuela, a potom se u Vivaldijevu Koncertu za flautino u C-duru cvrkutavim virtuoznim bravurama predstavio i blokflautist Stefan Tammingh.Organizacijska novost je koalicija koju su ove godine, na korist publike u jednom i drugom gradu, a i obližnjem Zagrebu, sklopili Varaždin i Samobor, s obzirom na to da se dva festivala datumski ionako podudaraju. Tako je proslavljeni talijanski ansambl Il giardino armonico, prije sinoćnjeg nastupa u Varaždinu, preksinoć svečano otvorio samoborski festival i oduševio publiku u prepunoj franjevačkoj crkvi.

U isto vrijeme je još jedan njemački ansambl Detmold Barock Akademije u varaždinskoj katedrali izvodio monumentalnu Bachovu Muku po Ivanu, a večer poslije drugi program ponudio i Samoboru. Računica je jednostavna jer i u glazbeno-promotorskom poslu daje se popust na količinu, a za svaki je festival prepolovljena i cijena logistike.

Samoboru treba dvorana

Samoborska glazbena jesen uobičajeno nudi i niz nebaroknih programa, a s natjecanjem za mlade glazbenike Ferdo Livadić, čiji pobjednici uz nagradu dobivaju i za njih pisano novo djelo hrvatskog skladatelja, uključujući i tiskanu partituru, stvoren je plodan i za hrvatsku kulturu nadasve koristan glazbeni krug u kojem nedostaje još samo jedna karika: koncertna dvorana za kojom Samobor vapi i koju zaslužuje. No, to je već stvar političkih koalicija i njihova smisla za kulturu.