Povijest Zlatne harfe
Ideja o Zlatnoj harfi nadahnuta je glazbeno-liturgijskim stanjem u našim župama i okrenuta je radu s malim dječjim zborovima, što je preduvjet za obnovu liturgijskog pjevanja. Tako od samog početka Zlatna harfa ima jasne ciljeve, određena pravila i traži sustavni rad. Na poticaj Komisije za apostolat i evangelizaciju Vijeća franjevačkih zajednica, pod pokroviteljstvom banjalučkog biskupa msgr. Franje Komarice zaživjela je Zlatna harfa ne samo u Hercegovini, gdje je započela inicijativa, već i u Hrvatskoj, Bosni i Vojvodini.
Ona je donijela uočljive rezultate. Dovoljno je spomenuti da je u Harfu uključeno oko 200 malih župnih zborova s gotovo 7000 sudionika širom hrvatskih biskupija koji su uvježbali oko 80 glazbenih jedinica iz liturgijske pjesmarice Pjevajte Gospodinu Pjesmu Novu.
Napomenuli smo da je glazbeno - liturgijski život naših župnih zajednica u domovinskoj Crkvi bio doveden u zabrinajvajuće stanje. Izvornu glazbeno i sadržajno vrijednu liturgijsku popijevku potisnula je tzv. "laka glazba" i "šansona" i zauzela pogotovo kod mladih uočljiv primat u liturgiji. Moramo napomenuti da ta tzv. laka glazba sadrži gomilu zvukova i riječi često bez jasne poruke, bez dublje logične cjeline, živog je ritma i često sladunjave melodije. Takva se glazba lako izvodi, ali svojom lakoćom ne može opravdati tri osnovna svojstva bitna za liturgijsku popijevku: sveta, umjetnička i općenita. Često se govori: "Važno je pjevati pa bilo što i bilo kako, ponavljaju oni koji nemaju glazbene kulture.
Time zlorabe liturgiju i život čitave vjerničke zajednice. Takovi zagovornici ne poštuju smjernice upućene od Crkve, a time ni uzvišenost liturgije. Evo što kaže dokumenat II. Vat. sabora Sacrosanctum concilium: "Neka se brižljivo njeguje pučko vjersko pjevanje, da glasovi mogu odzvanjati u pobožnim vježbama, i u samim liturgijskim činima prema odredbama i propisima rubrika (SC. VI. br. 118.)". Iz ovog citata vidljivo je da nije riječ o bilo kakvom pjevanju i o bilo kakovoj glazbi.
Ovdje bi se moglo postaviti i pitanje: A to u stvari mi pjevamo na našoj Euharistiji u liturgiji to jest na misi? Da li je to pjevanje u liturgiji ili pjevanje liturgije?
Dati ću svoj odgovor, a kasnije bismo mogli o tome i razgovarati. Moj odgovor je doista da pjevamo koješta i svašta. Ali to sada nije tema koju bih ovdje opširnije obrazlagao.
Vratimo se Zlatnoj harfi. Dakle, stanje liturgijskog pjevanja i danas je loše. Stoga je trebalo nešto poduzeti. Harfa nije protiv pjevanja mladih na svojim misama. Ona nikoga ne napada. Dapače, ona bi htjela to liturgijsko pjevanje poboljšati. Zato je i osnovana. Želi pospješiti dobru liturgijsku glazbu.
Želeći da se ta dobra liturgijska glazba oživi, a napose nova liturgijska pjesmarica, fra Mićo Pijnuh koji je tada bio župnik u župi Kočerinu u Hercegovini, dao je inicijativu o Zlatnoj harfi. On je uz marljive voditelje crkvenog pjevanja koji su imali i dječje crkvene zborove započeo zajednički organizirati nastupe pod nazivom Zlatna harfa.
Tako je Zlatna harfa započela u župi Kočerin 1. srpnja 1984. godine. Sudjelovala su četiri zbora sa područja Mostarsko-mrkanjske biskupije pod pokroviteljstvom Komisije za apostolat i evangelizaciju. Tada je Zlatna harfa imala natjecateljski karakter koji se kasnije pretvorio u susret zborova.
Slijedeća 1985. godina je obilježena kao Europska godina glazbe. Taj povod dao je Vijeću franjevačkih zajednica i Komisiji za apostolat i evangelizaciju, ideju da se proslavi Europska godina glazbe preko Zlatne harfe tj. preko djece u domovinskoj Crkvi. Praktički ona je tada i zaživjela. Od tada pa nadalje rastu susreti u drugim sredinama i jače zanimanje za Zlatnu harfu.
Utvrđena je i temeljna zadaća Zlatne harfe:
Inicijativu Harfe, nakon fra Miće Pinjuha, zamijenio je 1998. godine fra Miljenko Odrljin, profesor na franjevačkoj teologiji u Makarskoj. Tada je fra Mile Čirko zapisao: "Cilj zborovanja jest vježbati, izvoditi preko liturgijskih čina, čuvati i širiti glazbenu baštinu opće Crkve, "blago neprocjenjive vrijednosti", bogatu baštinu hrvatskih pučkih liturgijskih napjeva od najstarijih vremena do danas, posebno onih koji su prikladniji za dječji zbor, i stvarati nove dječje popijevke na zadane teme, kako bi raznolikim i zdravim popijevkama ukrašavali Božju službu i slavili Boga u veselu druženju.
Projekt podržavaju i preporučuju naši biskupi odnosno biskupska konferencija i Vijeće franjevačkih zajednica, a stručni je nadzor preuzeo Institut za crkvenu glazbu Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu." (Fra Mile Čirko, Sv. Cecilija, 1998/3, str.85-86).
Cilj je, dakle, "propagirati" i proširiti u narodu pjesmaricu: "Pjevajte Gospodu pjesmu novu" - koja je Hrvatska liturgijska pjesmarica (Zagreb, 1983.), a koju je odobrila BKJ. Pjesmaricu je priredila Komisija imenovana od BKJ na Institutu za crkvenu glazbu pri KBF u Zagrebu. Odgovorni urednik je Anđelko Milanović, glavni urednik: Izak A pralja, Liturgijski urednik: Vladimir Zagorac, Tehnički urednik: Josip Korpar. Bio je to siguran put da će Harfa pridonijeti liturgijskom pjevanju.
Harfa je, dakle, imala prvenstveni zadatak "reklamirati" i oživjeti novu pjesmaricu, koju bi najbolje bilo započeti sa djecom.
Sam festival je zamišljen tako da se predlaže sa strane Komisije i u suradnji sa Institutom za crkvenu glazbu određeni broj obveznih pjesama iz spomenute Pjesmarice. Uz to predlagalo se uvijek početkom školske godine dotični sadržaj pjesama, koje bi onda kroz godinu djeca pjevala u svojoj župnoj crkvi ili zajednici na liturgijskim slavljima, a na kraju školske godine taj predloženi sadržaj pjevala bi djeca na Festivalu, gdje bi se onda procjenivao ili pohvalio sadržaj otpjevanog.
Komisija je uz predložene popijevke uvijek ostavljala mogućnost i novim popijevkama koje bi na zadanu temu mogli skladati afirmirani skladatelji pojedinih područja gdje se održava Festival i tako proširiti broj pjesama za mlade i djecu, a svakako bi se onda te pjesme uključivale i u buduća izdanja Pjesmarice.
Tako su kroz ovih osamnaest godina predložene pjesme utirale put u našim crkvama upravo preko djece. Skladatelji i pjesnici ostavili su trajni pečat u stvaralaštvu za djecu.
Ona je donijela uočljive rezultate. Dovoljno je spomenuti da je u Harfu uključeno oko 200 malih župnih zborova s gotovo 7000 sudionika širom hrvatskih biskupija koji su uvježbali oko 80 glazbenih jedinica iz liturgijske pjesmarice Pjevajte Gospodinu Pjesmu Novu.
Napomenuli smo da je glazbeno - liturgijski život naših župnih zajednica u domovinskoj Crkvi bio doveden u zabrinajvajuće stanje. Izvornu glazbeno i sadržajno vrijednu liturgijsku popijevku potisnula je tzv. "laka glazba" i "šansona" i zauzela pogotovo kod mladih uočljiv primat u liturgiji. Moramo napomenuti da ta tzv. laka glazba sadrži gomilu zvukova i riječi često bez jasne poruke, bez dublje logične cjeline, živog je ritma i često sladunjave melodije. Takva se glazba lako izvodi, ali svojom lakoćom ne može opravdati tri osnovna svojstva bitna za liturgijsku popijevku: sveta, umjetnička i općenita. Često se govori: "Važno je pjevati pa bilo što i bilo kako, ponavljaju oni koji nemaju glazbene kulture.
Time zlorabe liturgiju i život čitave vjerničke zajednice. Takovi zagovornici ne poštuju smjernice upućene od Crkve, a time ni uzvišenost liturgije. Evo što kaže dokumenat II. Vat. sabora Sacrosanctum concilium: "Neka se brižljivo njeguje pučko vjersko pjevanje, da glasovi mogu odzvanjati u pobožnim vježbama, i u samim liturgijskim činima prema odredbama i propisima rubrika (SC. VI. br. 118.)". Iz ovog citata vidljivo je da nije riječ o bilo kakvom pjevanju i o bilo kakovoj glazbi.
Ovdje bi se moglo postaviti i pitanje: A to u stvari mi pjevamo na našoj Euharistiji u liturgiji to jest na misi? Da li je to pjevanje u liturgiji ili pjevanje liturgije?
Dati ću svoj odgovor, a kasnije bismo mogli o tome i razgovarati. Moj odgovor je doista da pjevamo koješta i svašta. Ali to sada nije tema koju bih ovdje opširnije obrazlagao.
Vratimo se Zlatnoj harfi. Dakle, stanje liturgijskog pjevanja i danas je loše. Stoga je trebalo nešto poduzeti. Harfa nije protiv pjevanja mladih na svojim misama. Ona nikoga ne napada. Dapače, ona bi htjela to liturgijsko pjevanje poboljšati. Zato je i osnovana. Želi pospješiti dobru liturgijsku glazbu.
Želeći da se ta dobra liturgijska glazba oživi, a napose nova liturgijska pjesmarica, fra Mićo Pijnuh koji je tada bio župnik u župi Kočerinu u Hercegovini, dao je inicijativu o Zlatnoj harfi. On je uz marljive voditelje crkvenog pjevanja koji su imali i dječje crkvene zborove započeo zajednički organizirati nastupe pod nazivom Zlatna harfa.
Tako je Zlatna harfa započela u župi Kočerin 1. srpnja 1984. godine. Sudjelovala su četiri zbora sa područja Mostarsko-mrkanjske biskupije pod pokroviteljstvom Komisije za apostolat i evangelizaciju. Tada je Zlatna harfa imala natjecateljski karakter koji se kasnije pretvorio u susret zborova.
Slijedeća 1985. godina je obilježena kao Europska godina glazbe. Taj povod dao je Vijeću franjevačkih zajednica i Komisiji za apostolat i evangelizaciju, ideju da se proslavi Europska godina glazbe preko Zlatne harfe tj. preko djece u domovinskoj Crkvi. Praktički ona je tada i zaživjela. Od tada pa nadalje rastu susreti u drugim sredinama i jače zanimanje za Zlatnu harfu.
Utvrđena je i temeljna zadaća Zlatne harfe:
- Postupna obnova liturgijskog pjevanja. Radi lakšeg ostvarenja ove ideje potrebno je stvoriti jezgru sposobnih i voljnih voditelja kao i najmlađih članova pojedine zajednice. Tako je Harfa započela s malima (mali župni zborovi od 1-8 razreda) zborovima koji bi bili jezgra obnove liturgijskog pjevanja, a postepeno bi te popijevke prihvaćali i stariji.
- Upoznati liturgijsku pjesmaricu Pjevajte Gospodinu pjesmu novu (Zagreb, 1983.) koja je prva naša liturgijska pjesmarica nakon II. svjetskog rata, a odobrena je od Biskupske konferencije Jugoslavije. Ona je priređena prema zahtjevima obnovljene liturgije, uz stroge književne, teološke i glazbene kriterije. Ujedno donosi glazbenu baštinu svih naših krajeva, te izvjestan broj novih skladbi. Iz te Pjesmarice organizatori Harfe uzimaju pjesme za svoj liturgijski i glazbeni program. Time se pojedini zborovi upoznaju s ovom Pjesmaricom i njezinim sadržajem za određene blagdane, te proučavaju novi ritam liturgije.
- Poticati suradnju među voditeljima crkvenog pjevanja. Očito je da je Harfa povezala i zbližila voditelje zborova i male i velike širom naše domovine. Koliko je samo bilo napora da se na neki način probudi liturgijsko zanimanje za ovu vrstu glazbe, a s druge strane i njihove "muke" oko pronalaženja prikladnih glazbenih sadržaja za susrete.
- Poticati stvaralački duh skladatelja. Konstitucija Sacrosanctum concilium poziva skladatelje ovim riječima: "Neka skladatelji, prožeti kršćanskim duhom, budu svjesni da su pozvani gajiti svetu glazbu i povećavati njezino bogatstvo. Neka sastavljaju napjeve koji će se isticati oznakama istinske svete glazbe i koje će moći pjevati ne samo veći zborovi nego će odgovarati i manjim zborovima, te će poticati cijeli skup vjernika da djelatno sudjeluje".(SC, VI.gl. br. 121). Budući da u nas ima crkvenih skladatelja i afirmiranih umjetnika crkvene glazbe Harfa želi poticati upravo njih da skladaju nove popijevke. Tako je do sada Komisija ponudila teme: Krist, Bog Otac, Duh Sveti, Marija, Presveto Trojstvo, Euharistija, svetost, mir, ljubav, istinoljubivost, prijateljstvo, pravednost i niz drugih tema. Svakako da je to neiscrpiva tema koja može nadahnjivati i pjesnike a i glazbenike.
Inicijativu Harfe, nakon fra Miće Pinjuha, zamijenio je 1998. godine fra Miljenko Odrljin, profesor na franjevačkoj teologiji u Makarskoj. Tada je fra Mile Čirko zapisao: "Cilj zborovanja jest vježbati, izvoditi preko liturgijskih čina, čuvati i širiti glazbenu baštinu opće Crkve, "blago neprocjenjive vrijednosti", bogatu baštinu hrvatskih pučkih liturgijskih napjeva od najstarijih vremena do danas, posebno onih koji su prikladniji za dječji zbor, i stvarati nove dječje popijevke na zadane teme, kako bi raznolikim i zdravim popijevkama ukrašavali Božju službu i slavili Boga u veselu druženju.
Projekt podržavaju i preporučuju naši biskupi odnosno biskupska konferencija i Vijeće franjevačkih zajednica, a stručni je nadzor preuzeo Institut za crkvenu glazbu Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu." (Fra Mile Čirko, Sv. Cecilija, 1998/3, str.85-86).
Cilj je, dakle, "propagirati" i proširiti u narodu pjesmaricu: "Pjevajte Gospodu pjesmu novu" - koja je Hrvatska liturgijska pjesmarica (Zagreb, 1983.), a koju je odobrila BKJ. Pjesmaricu je priredila Komisija imenovana od BKJ na Institutu za crkvenu glazbu pri KBF u Zagrebu. Odgovorni urednik je Anđelko Milanović, glavni urednik: Izak A pralja, Liturgijski urednik: Vladimir Zagorac, Tehnički urednik: Josip Korpar. Bio je to siguran put da će Harfa pridonijeti liturgijskom pjevanju.
Harfa je, dakle, imala prvenstveni zadatak "reklamirati" i oživjeti novu pjesmaricu, koju bi najbolje bilo započeti sa djecom.
Sam festival je zamišljen tako da se predlaže sa strane Komisije i u suradnji sa Institutom za crkvenu glazbu određeni broj obveznih pjesama iz spomenute Pjesmarice. Uz to predlagalo se uvijek početkom školske godine dotični sadržaj pjesama, koje bi onda kroz godinu djeca pjevala u svojoj župnoj crkvi ili zajednici na liturgijskim slavljima, a na kraju školske godine taj predloženi sadržaj pjevala bi djeca na Festivalu, gdje bi se onda procjenivao ili pohvalio sadržaj otpjevanog.
Komisija je uz predložene popijevke uvijek ostavljala mogućnost i novim popijevkama koje bi na zadanu temu mogli skladati afirmirani skladatelji pojedinih područja gdje se održava Festival i tako proširiti broj pjesama za mlade i djecu, a svakako bi se onda te pjesme uključivale i u buduća izdanja Pjesmarice.
Tako su kroz ovih osamnaest godina predložene pjesme utirale put u našim crkvama upravo preko djece. Skladatelji i pjesnici ostavili su trajni pečat u stvaralaštvu za djecu.
