U svom radu sa zborom radujete se svakom poboljšanju izgovora teksta, održavanja intonacije, kao i skladnosti koja je odraz međusobnog slušanja i zajedništva.

Primijetili ste koliko se pjevači naprežu pri pjevanju i žao Vam je što nikako ne možete dobiti lijepu, ujednačenu boju tona, a oni daju sve od sebe. Pokušajte im objasniti kako je kod pjevanja bitno koristiti brojne mišiće, ne samo za disanje, već i one na licu za usmjeravanje lijepog tona. Naglasite da je potrebno koristiti i obraze i oči. Lijepi primjer mogu nam biti ribe, koje pri otvaranju usta otvaraju i oči te tako povećavaju volumen unutar usne šupljine. Napravite nekoliko vježbi osvještavanja prostora. Pustite pjevače neka zamisle izvor bistre vode sa visoke stijene. Neka pokušaju samo ustima hvatati vodu. Glumite ronioce koji zadržavaju dah, hvatajte ustima zamišljene zrele trešnje na grani. Pripazite da pri vježbama podjednako budu aktivne i gornja i donja čeljust.

Kada pjevači daju sve od sebe, skloni su velikom naprezanju. Sigurno ste primijetili kako pojedincima od silnog truda iskoči i po koja žila na vratu. Ton može biti zakočen  zbog nepravilnog položaja vrata. Malo promatrajte zbor kada sjedi na probi ili stoji na misi. Kontrolirajte položaje tijela i osobito položaj glave. Možda im upravo ukočeni ili nategnuti vrat, s glavom prema gore onemogućuje lijepi ton. Upozorite ih, ali pazite da ne imenujete pojedince, nego im sami pokažite razliku u tonu između normalnog i ukočenog stajanja. Možete i smisliti tihi znak upozorenja koji ćete koristiti na misi ili koncertu.

Osim prema gore, pjevači pritisnuti svakodnevnim brigama mogu početi spuštati i glavu prema dolje. Pogrbljenost uzrokuje tupi ton. Inzistirajte na ispravnom držanju koje će im omogućiti  zdraviji život i prekrasan ton.

Može li ton biti bezvučan? Pokušajte pjevati tonove i izgovarati riječi sa sasvim zakočenom donjom čeljusti. Kod pjevača je to česti uzrok prevelikog naprezanja bez lijepih rezultata. Objasnite im kako svatko od njih negdje u visini očiju ima mali vijak. Neka kažiprste stave na to mjesto, a palčeve upru u bradu. Otvarajući tako usta, stvaraju još jedan prostor kroz koji će proći toliko željeni lijepi ton.

Vježbajte održavanje intonacije i brzinu otvaranja usta. Ako usta otvaramo presporo, može se promijeniti i boja i visina tona. Ovakvo razgibavanje usta do maksimuma potrebno je na početku probe. Najprirodniji položaj pri pjevanju je kao i onaj pri jasnom govoru. Kompoziciju pjevajte tiho, ali tako da se razumije tekst.

Možda je i krapinski pračovjek u nastojanu da lijepo pjeva tijekom godina uz vježbe za upjevavanje uspješno ispravio držanje te kroz uporno nastojanje za oblikovanjem lijepih tonova došao čak do Krapinskog festivala.

Katarina Jengić