Glazbeno-molitvena večer "Tenebrae" održana je na Veliki petak, 29. ožujka 2024. u varaždinskoj katedrali s početkom u 20.30 sati. Program koji je trajao nešto više od jednoga sata realizirali su Komorni vokalni ansambl Donum pod ravnanjem umjetničkog voditelja mo. Višeslava Jaklina (glazbeni dio) uz vlč. Nikolu Tomaševića (razmatranje i molitve) te g. Leona Žganeca-Brajšu (čitanja), a u organizaciji Ureda za crkvenu glazbu Varaždinske biskupije (uz podršku Koncertnog ureda Varaždin).

Koncept baziran na drevnom obredu "Officium tenebrarum" (Služba sjena), donio je, u ponešto skraćenoj i prilagođenoj verziji, svojevrstan hod uz Isusa u njegovim posljednjim danima i trenucima, a sve kroz prigodna čitanja, molitve i kompozicije. Hoteći publiku čim više senzibilizirati i uvesti u meditativno ozračje večeri, u katedrali je bio potpuni mrak, izuzev sedam svijeća ispred oltara iznad kojih se nalazio Križ kao simbol i fokus promišljanja Velikoga petka. Kako je program odmicao, nakon svakog čitanja gasila se po jedna svijeća, ostavljajući publiku u potpunu mraku (tenebrae) simbolizirajući Kristovu smrt na što se nadovezao "strepitus", odnosno buka kao simbol potresa koji je nastupio nakon što je Krist izdahnuo na križu. Iz buke se katedralom pronijelo čuveno uglazbljenje psalma 51, "Miserere mei, Deus" Gregorija Allegrija, univerzalni čovjekov vapaj za smilovanjem Božjim.

Čitanja su odabrana iz Svetoga pisma, posebice iz izvještaja Muke iz pera svetih evanđelista Mateja i Marka, dok su kompozicije bile odabirane tako da blisko prate tematiku pojedinog čitanja, a mahom su i napisane za sam obred sjena (tenebrae). Na programu su se tako većinom našla djela renesansnih skladatelja T. L. de Victorije, O. di Lassa, G. Crocea te G. Allegrija, uz jedan "uklon" u bliže epohe s harmonijski izrazito bogatim himnom "Vexilla Regis" A. Brucknera, a neizostavan dio bila je naravno i gregorijanika. Svaku cjelinu "čitanje-kompozicija" zaključila je molitva upravljena Bogu s iskrenom nadom i čežnjom za osobnim rastom i napredovanjem u življenju kršćanskih kreposti, uvijek imajući u vidu Kristov Križ po kojemu smo spašeni i oslobođeni.

Večer je završila u tišini, bez pljeska, mirnim razlazom okupljenih u sabranosti i molitvi, nastojeći u sebi prebirati i upiti sve što je bilo izneseno kroz glazbu i tekstove.

Brojnu zajednicu vjernika nazočnu na ovoj glazbeno-molitvenoj večeri predvodio je varaždinski biskup mons. Bože Radoš, koji je pohvalio ovakav koncept i naznačio njegovu važnost u produbljivanju shvaćanja i promišljanja, kako vlastite nutrine, tako i navjećih otajstava vjere koja slavimo u Vazmenom trodnevlju.

Valja spomenuti i kako je dinamici večeri, uz ceremonijalno gašenje svijeća i odvijanje programa u mraku, pridonijelo i to što je ansambl pjevao s kora, dok su čitanja i molitve bili kazivani s ambona.

Iz uvodnog razmatranja:
Riječ „Tenebræ“ u prijevodu s latinskoga znači tama, odnosno sjene.
Približavajući se kraju korizmenoga hoda,
započinjemo putovanje u tamu,
na mjesto dubokih i gustih sjena.
Danas pratimo Isusa u njegovim zadnjim satima.
Svjedočimo boli i patnje koje proživljava.
Slušamo riječi osude i pogrde.
A u tome svemu - On je nevin.
On je vjeran sluga i Sin Božji,
koji vrši volju i djelo Očevo - donošenje Radosne vijesti ljubavi, mira i nade.
I tako, kroz ovu glazbeno-molitvenu meditativnu večer,
i mi smo pozvani s poštovanjem i pažnjom koračati uz Isusa -
da bismo bolje znali,
da bismo lakše razumjeli,
da bismo bili njegovi prijatelji, učenici, njegovi svjedoci.
Budimo u miru i znajmo - Bog je tu.

---